08.01.2014

Sto godina od prvog počasnog doktorata Sveučilišta u Zagrebu

Počasni doktorat – gradus doctoris honoris causa – dodjeljuje se uglednim osobama koje su svojim radom pridonijele napretku Sveučilišta u Zagrebu, hrvatskoj znanosti i kulturi. Postupak dodjele pokreću obrazloženim prijedlogom pojedina sveučilišna tijela, fakulteti ili pojedinci. Senat imenuje stručno povjerenstvo i donosi konačnu odluku na temelju izvješća toga povjerenstva. Prema europskoj i hrvatskoj sveučilišnoj tradiciji dodjela počasnog doktorata izniman je događaj za sveučilište, a svaki počasni doktor osim časti i naslova prima na sebe čuvanje ugleda i dostojanstva sveučilišta. Diplome počasnih doktora svečanije su od ostalih diploma, pisane su latinskim jezikom, ovjerene potpisom rektora i promotora te opečaćene suhim žigom sveučilišta utisnutim u pečatni vosak.

Sveučilište u Zagrebu, iako je na to imalo pravo od svoga utemeljenja 1669. godine, prvi je počasni doktorat dodijelilo tek 1913. profesoru Tadiji Smičiklasu, povjesničaru, zaslužnom javnom djelatniku, redovitom profesoru, dekanu, rektoru, predsjedniku Matice hrvatske i Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Prijedlog za počasni doktorat dao je Profesorski zbor Mudroslovnoga fakulteta. Senat Sveučilišta prihvatio je prijedlog i preko Kraljevske hrvatske zemaljske vlade zamolio dopuštenje cara i kralja Franje Josipa I. Rješenjem od 31. listopada 1913. vladar je dopustio „da previšnje ime noseće sveučilište u Zagrebu može umirovljenog sveučilišnoga profesora i predsjednika jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu Tadiju Smičiklasu u priznanje njegovih na polju historijskih znanosti stečenih zasluga promovirati na čast počasnoga doktora filozofije te mu izručiti doktorsku diplomu“. Promocija je zbog bolesti obavljena 20. prosinca 1913. u njegovu stanu u Mesničkoj ulici. Osvrti na taj važni događaj objavljeni su 22. prosinca 1913. u dnevnom tisku.

Tadija (Tade) Smičiklas        (1843. – 1914.)

Do kraja Prvoga svjetskog rata dodijeljena su četiri počasna doktorata: profesoru Tadiji Smičiklasu (1913.), nadvojvodi Eugenu Habsburškom i generalu Svetozaru Borojeviću (na početku 1916.) te kanoniku Matiji Stepincu (1918.). Nažalost, počasni doktorati nadvojvodi Eugenu i generalu Borojeviću iz političkih su razloga prešućeni u dosad objavljenim monografijama Sveučilišta. Između dvaju svjetskih ratova (1920. – 1940.) dodijeljeno je četrnaest počasnih doktorata; za  Drugoga svjetskog rata nije bilo počasnih doktorata.

Od 1945. do 1990. dodijeljeno je 48 počasnih doktorata na Sveučilištu i 14 na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, koji je od 1952. do 1990. djelovao izvan Sveučilišta. Ugovorom iz 1996. priznate su sve diplome kao sveučilišne, pa je broj počasnih doktora u tom razdoblju 62. Valja napomenuti da je najviše diploma počasnih doktora, njih 29, vezano uz proslavu 300. obljetnice Sveučilišta 1969. i 1970. godine.

Do 1969. počasni doktori Sveučilišta u Zagrebu upisivali su se u Knjigu doktora, u koju su se upisivali i svi ostali doktori Sveučilišta u Zagrebu, a od te godine ustrojena je posebna Knjiga počasnih doktora.

Godine 1930. doktorat profesora Gjure Arnolda, nazvan „zlatnim doktoratom“ u povodu 50. obljetnica prvog doktorata na temelju pisane disertacije na našem sveučilištu (Gjuro Arnold, Etika i poviest, 1880.), uvršten je među počasne doktorate. Od 1991. do danas promovirano je 16 počasnih doktora, pa je ukupan broj nositelja toga najvišeg počasnog zvanja 96. Zadnji je dodijeljen 28. lipnja 2012. profesoru Mirjanu Damaški za doprinose razvoju znanosti i visokoškolskog obrazovanja u Republici Hrvatskoj.

Među počasnim doktorima samo su četiri žene: Doroty Crowfood Hodkin (1969.), Marija s. Agnezija Pantelić (1988.), Margaret Thatcher (1998.) i Kathleen Vaughan Wilkes (2001.). Osam počasnih doktora Sveučilišta u Zagrebu ujedno su i dobitnici Nobelove nagrade: Lavoslav Ružička (1940.), Vladimir Prelog (1952.), Niels Boor (1958.), Robert Robinson (1960.), Werner Heiselberg (1969.), Doroty Crowfood Hodkin (1969.), Jean Dausset (1986.), Linus Pauling (1988.) i Albert Fert (2008.).

Najviše počasnih doktorata dodijeljeno je u području humanističkih znanosti (35), slijede društvene znanosti (16), prirodne (15), biomedicinske (12), tehničke (10) biotehničke (7) i jedan počasni doktorat (Branko Lustig) u umjetničkom području*.

*Valja istaknuti da su visoke škole prije ulaska u sastav Sveučilišta dodjeljivale počasne doktorate istaknutim osobama, ali one nisu upisane u knjigu doktora kao počasni doktori Sveučilišta. Tehnička visoka škola dodijelila je počasni doktorat Milanu Rojcu 1921., a Visoka veterinarska škola 1923. za zasluge pri osnivanju istih. Uz počasni doktorat Sveučilišta 1920., Milana Rojca možemo smatrati trostrukim počasnim doktorom našega sveučilišta. Visoka veterinarska škola dodijelila je 1923. počasni doktorat i Antoniju Vukoviću te Janku Rajaru.