Akademsko čitanje i pisanje

Akademsko čitanje i pisanje osnovne su akademske vještine potrebne za uspješno usvajanje i obradu sadržaja na visokoškolskoj razini, a temelje se na kritičkom mišljenju.

Akademsko čitanje

Akademsko čitanje odnosi se na kritičko promišljanje o pročitanom tekstu i na analizu argumenata koje je autor iznio. Stoga osnovna svrha akademskog čitanja nije samo potraga za tekstualnim obavijestima, već uključuje razumijevanje autorova načina razmišljanja i interpretaciju ponuđenih činjenica. Prije samog kritičkog čitanja, čitatelj obično upotrebljava opće strategije čitanja poput brzog pregledavanja sadržaja (skimming) s ciljem razumijevanja glavnih ideja u tekstu a kako bi odlučio na što usmjeriti svoju pozornost.

Evo nekoliko bitnih sastavnica akademskog čitanja:

1. određivanje osnovne svrhe teksta i analiza načina na koji autor razvija ili argumentira svoj stav
2. analiza konteksta u kojem je tekst nastao (kome je namijenjen, u kojim je okolnostima nastao i slično)
3. analiza samog izlaganja (način na koji su definirani i na koji se rabe određeni koncepti, teorijska osnova teksta, metodologija, struktura samog teksta)
4. analiza ponuđenih argumenata
5. evaluacija ukupnog teksta i zauzimanje vlastitog stava.

Akademsko pisanje

Akademsko pisanje uključuje pisanu raspravu o određenoj temi i povezano je s akademskim čitanjem. U svom tekstu autor zauzima stav o nekom pitanju, a svoje argumente potkrjepljuje dokazima pri čemu posebnu pozornost treba obratiti na jasnoću i preciznost izražavanja. Priprema za akademsko pisanje su čitanje i analiza odgovarajućih stručnih tekstova.

Uobičajene faze akademskog pisanja su sljedeće:

1. Planiranje: akademsko pisanje počinje osmišljavanjem i razradom ideje prije izrade nacrta.
2. Izrada nacrta: nije nužno riječ o pisanju teksta od njegova početka do kraja; često se prvo pišu dijelovi za koje autor smatra da su najbolje osmišljeni ili o kojima ima najjasniju ideju, ali pritom treba imati na umu cilj i organizaciju cjelokupnog teksta kao i čitatelje kojima se tekstom obraća.
3. Revidiranje: odnosi se kako na revidiranje pojedinih rečenica, prelazaka iz jednog odjeljka u drugi ili na analizu slijeda ideja tako ponekad i na ponovno pisanje većih dijelova teksta. Pritom je korisno da se autor nekoliko dana ne bavi tekstom jer će ga tako moći objektivnije sagledati.
4. Provjera: na kraju slijedi provjera posljednje verzije, kako u formalnom tako i u sadržajnom smislu.
5. Razmišljanje o procesu pisanja: analiza vlastitog pristupa pisanju i promišljanje o mogućim alternativama ili učinkovitijim strategijama.

     Pri uvježbavanju kritičkog čitanja u nastavi vrlo važnu ulogu ima i nastavnik. Osim što može stvoriti ozračje aktivnog čitanja koje potiče studente na kritičko promišljanje o tekstu, kroz različite aktivnosti i zadatke te poučavanjem prikladnih tehnika treba ih potaknuti na dublje procesiranje obavijesti u tekstu. Navedene tehnike obično uključuju vođenje bilješki tijekom čitanja, označavanje dijelova teksta, postavljanje pitanja o tekstu, izrada kognitivne mape teksta, izrada sažetka ili vođenje dnevnika čitanja. Sve navedene aktivnosti, naravno, mogu biti ishodište za raspravu ili podloga za akademsko pisanje.

Treba dodati da postoji više vrsta tekstova koji mogu nastati akademskim pristupom pisanju, primjerice eseji, znanstveni ili stručni radovi, izvješća o praktičnom radu, osvrti na knjige, prijedlozi istraživanja, posteri i drugi. Vrsta teksta usko je povezana i s temom o kojoj se piše, a zadaća je nastavnika upoznati studente kako s općim načelima akademskog pisanja tako i s posebnostima pojedinih vrsta. Pritom im svakako treba u dovoljnoj mjeri omogućiti uvježbavanje pisanja pojedinih vrsta tekstova.

Najzahtjevnijom vrstom pisanja smatra se tzv. argumentirano kritičko pisanje. U takvim tekstovima autor pokazuje da vlada određenom temom, ali i da ima vlastiti kritički stav prema odabranim pitanjima. Autor postavlja tezu koju u glavnom dijelu rada nastoji argumentirano braniti.

Pripremila Andrea Beata Jelić

Izvori:

1. Gilett, A. (2009) Using English for academic purposes: A Guide for students in higher education
2. Strategies for motivating students to learn, The Learning Development Unit, Learning Development in Higher Education Network

Korisni linkovi:

• Centre for Excellence in Teaching and Learning
• Colorado State University/Writing@CSU
• Honolulu Community College/Faculty Development
• Temple University/Writing Center
• University of Wollongong, Australia/Uni Learning

Preporučena literatura:

1. Benesch, S. (2001) Critical English for academic purposes, Lawrence Erlbaum.
2. Burns T, Sinfield S. (2003) Essential study skills: The Complete guide to success @ university, London, Sage Publications.
3. Coffin, C et al. (2002) Teaching academic writing: A Toolkit for higher education, Routledge.
4. Ellis, B.L. (1989) How to write themes and term papers, New York, Barron's.
5. McWorther, K.T. (2003) Academic reading, London, Longman.
6. Mulvaney, M.K.A., Jolliffe, D.A. (2004) Academic writing: Genres, samples, and resources, London, Longman.