IT u nastavi

Mediji i tehnologija u visokoškolskoj nastavi

Medije i tehnologiju koristimo u svakodnevnom životu. Njihova uloga u obrazovanju je vrlo važna jer pravilan način njihova korištenja unaprjeđuje kvalitetu obrazovanja, odnosno učenja i poučavanja i samim tim omogućava bolje ishode učenja. Međutim, svatko od nas ima svoje viđenje značenja tih riječi stoga je potrebno pobliže objasniti njihovo značenje.

Medije definiramo kao sredstvo komunikacije ili suvremeno sredstvo za prenošenje informacija (novine, radio, TV, Internet i sl.). Prema Zakonu o medijima iz 2003. godine mediji su: novine i drugi tisak, radijski i televizijski programi, programi novinskih agencija, elektroničke publikacije, teletekst i ostali oblici dnevnog ili periodičnog objavljivanja urednički oblikovanih programskih sadržaja prijenosom zapisa, glasa, zvuka ili slike.

Tehnologija je čest termin u svakodnevnom životu i najčešće asocira na određene postupke, procedure i aktivnosti koje su međusobno povezane uzročno-posljedičnim vezama. Pod tehnologijom navodimo: učionice, knjige, kazalište, kino, kablove, satelite, televizijske monitore, softver i mreža.

Tehnologije su fizičke stvari i same kao takve ne komuniciraju dok su mediji sredstva komunikacije. Iako se obično smatra da će mediji koristiti tehnologiju kao način prijenosa i komunikacije, oni ne moraju nužno biti povezani s nekom od tehnologija.

Učenje putem računala nije isto kao učenje iz knjige ili na predavanju. Rezultat koji postižemo (stjecanje znanja) je isti, ali oblici učenja su različiti. Više različitih načina stjecanja znanja vodi k boljem razumijevanju. Učenje s pomoću tehnologije nije nužno bolje ili lošije od nastave u učionici, ali je drugačije, i kada to prihvatimo, dolazi do promjene načina gledanja na tehnologiju u učenju. Pri izradi nastavnoga programa u kojem će se koristiti novi mediji i tehnologija potrebno je razmišljati o tome kako iskoristiti potencijale medija te kada i u koju svrhu koristiti tehnologiju da bi se postigli najbolji ishodi učenja. Stoga je pri odabiru medija vrlo važno znati koje su njegove osobine, zatim koje ishode učenja želimo postići te imati predodžbu o tome kako mediji mogu poboljšati te ishode učenja.

Jedan od razloga zašto obrazovne tehnologije često ne daju željeni rezultat jest taj što nastavnici kopiraju način rada u učionici na nove medije. No korištenje tehnologija u nastavi zahtjeva drugačije promišljanje i definiranje. Nove tehnologije potiču nas da radimo stvari drugačije nego što ih inače radimo, što ujedno predstavlja i rizik, jer to znači raditi nešto novo s nesigurnim/nepoznatim ishodom. No, ne treba zaboraviti i na to da korisnik (nastavnik, student) treba naučiti nove načine interpretacije medija.

Nove bi tehnologije trebalo procjenjivati prema tome kako rade te koliko su korisne u nastavi. Stoga je vrlo važno poznavati razlike između medija u predstavljanju, prijenosu i pohrani znanja.

Pet dominantnih medija u obrazovanju (prema Batesu i Poolu) jesu:

  • klasična nastava (face-to-face „f2f“)
  • tekst
  • audio
  • video
  • digitalna multimedija

S iznimkom klasične nastave svi ostali mediji mogu biti prenošeni različitim tehnologijama. Navodimo, također, i podjelu tehnologija u obrazovanju:

  1. Jednosmjerne i dvosmjerne tehnologije
    Knjige, radio, TV, kazete, CD-ROM mediji, internetske stranice – primjeri su jednosmjerne tehnologije, odnosno tehnologije emitiranja. Te tehnologije su dobre za prijenos informacija. Nasuprot njima dvosmjerne (komunikacijske) tehnologije omogućavaju jednaku komunikaciju među svim sudionicima (nastavnici, studenti). To su telefon, mobitel, videokonferencija, internetski forumi. Te tehnologije su dobre za pojašnjenje, dijagnozu, poteškoće u e-učenju, povratnu informaciju studenata, diskusije i argumente.
  2. Asinkrone i sinkrone tehnologije
    Sinkrone tehnologije zahtijevaju od svih sudionika da sudjeluju u isto vrijeme. Asinkrone tehnologije omogućavaju sudionicima pristup tehnologiji u bilo koje vrijeme koje odaberu.

Tablica 1: Podjela tehnologija (Bates i Poole, 2003)

Tehnologije
  Emitiranje (jednosmjerno) Komunikacija (dvosmjerno)
Mediji Sinkronno Asinkrono Sinkrono Asinkrono
klasična nastava predavanja bilješke s predavanja seminari  
tekst   knjige SMS poruke pošta
audio radio audiokazete podrška telefonom audiokonferencije glasovna pošta
video televizija videokazete videokonferencije  
digitalna multimedija audio i video emitiranje internetske stranice
CD-ROM mediji
DVD
objekti učenja
multimedijski zapisi
chat
web-konferencije
e-mail
diskusijski forumi

 

Stoga se sama po sebi nameću tri osnovna pitanja kada se govori o tehnologiji u obrazovanju:

  1. Koje su jedinstvene osobine klasične nastave koje ne može zamijeniti tehnologija?
  2. U kojim uvjetima tehnologija može zamijeniti klasičnu nastavu u cilju poboljšanja ishoda učenja?
  3. Kada i kako klasičnu nastavu i učenje temeljeno na tehnologiji kombinirati na najbolji način?

Pojava Interneta prirodan je napredak u evoluciji tehnologije za korištenje u klasičnoj nastavi i obrazovanju na daljinu. Na kraju treba prepoznati da tehnologija omogućava nastavnicima da rade stvari koje nisu bile moguće u tradicionalnoj nastavi. Vjerojatno najveći izazov nastavnicima u korištenju tehnologije jest kreativno razmišljanje o tome kako koristiti tehnologiju za učenje i poučavanje, odnosno:

  • poboljšanje kvalitete učenja
  • postizanje novih ili različitih ciljeva učenja primjerenih posebnim potrebama pojedinaca
  • osiguranje veće fleksibilnosti za studenta i za nastavnika
  • efikasnije i vremenski kontrolirano korištenje vremena za poučavanje
  • osiguranje najbolje kombinacije nastave u učionici i učenja podržanoga tehnologijom za različite predmete i korisnike.

Važno je pomno proučiti različite načine na koje mediji prezentiraju, pohranjuju i prenose znanje. Različite tehnologije znatno se razlikuju po svojim ključnim strukturalnim osobinama koje su potencijalno važne za obrazovne svrhe. Važno je analizirati temelje i ograničenja različitih medija, njihovu prikladnost za različite nastavne kontekste te njihov utjecaj na organizaciju i vrednovanje učenja.

Pripremila  Sandra Kučina Softić

 

Izvori:

  1. Bates, T. (2004) Upravljanje tehnološkim promjenama, Zagreb ; Lokve : CARNet ; Benja , 2004
  2. Bates, T., Poole, G. (2003) Effective Teaching with Technology in Higher Education, San Francisco, Jossey-Bass.

Korisni linkovi:

Preporučena literatura:

  1. Garrison, D. R. i Vaughan, N. D. (2007) Blended Learning in Higher Education: Framework, Principles, and Guidelines , San Francisco. Wiley.
  2. Koumi, J. (2006) Designing Video and Multimedia for open and flexible learning, London, Routledge.
  3. Pallof, R. M, i Pratt, R. (2007) Building Online Learning Communities: Effective Strategies for the Virtual Classroom, San Francisco: Jossey Bass.


Top