Kurikulum usmjeren na ishode učenja

"Ishodi učenja su važni za priznavanje ... Temeljno pitanje postavljeno studentu koji je diplomirao zato u budućnosti više neće biti: 'Što si činio da bi dobio diplomu?', već će pitanje biti: 'Što možeš raditi sada kad si stekao diplomu?'. Taj pristup je od važnosti za tržište rada i također je fleksibilniji ako se uzmu u obzir pitanja kao što su cjeloživotno učenje, netradicionalno učenje, te druge forme neformalnih obrazovnih iskustava." (Purser, Council of Europe, 2003.)

Kurikulum je moguće razumjeti kao plan za akciju ili pisani dokument koji uključuje strategije za postizanje željenih, unaprijed formuliranih obrazovnih ciljeva. Ta definicija implicira potrebu za određivanjem temeljnih koraka pri planiranju i izradi kurikuluma koji rezultiraju definiranjem ciljeva, definiranjem iskustva učenja primjerenog ciljevima, organizacijom iskustava učenja na način da imaju kumulativni efekt i adekvatnom evaluacijom ishoda učenja.

Redosljed aktivnosti u izradi kurikuluma:

1. ispitivanje potreba – analiza potreba studenata za koje se kurikulum izrađuje
2. formulacija ciljeva
3. izbor sadržaja
4. organizacija sadržaja
5. izbor iskustava učenja (metoda
6. organizacija aktivnosti učenja/poučavanja
7. evaluacija i sredstva za evaluaciju.

Tradicionalan način planiranja studijskih programa i kolegija na visokoškolskim ustanovama temeljio se na sadržaju, odnosno strukturi znanstvene discipline. Nastavnici su donosili odluke o tome koji će sadržaj poučavati, planirali kako će poučavati taj sadržaj i na kraju provjeravali u kojem su opsegu studenti naučili taj sadržaj. Taj je pristup fokusiran na ulaze (inpute) od nastavnika i evaluaciju koja podrazumijeva koliko je dobro student «upio» poučavani sadržaj.

Internacionalni trendovi u obrazovanju pokazuju promjenu od poučavanja usmjerenog na nastavnika na poučavanje usmjereno na studenta. Taj se model fokusira na ono što se očekuje da će student moći učiniti na kraju modula ili programa, odnosno podrazumijeva orijentaciju na ishode učenja.

Razvoj kurikuluma koji se temelji na ishodima učenja počinje od generalno definiranih izlaznih ishoda/ciljeva prema odgovarajućim ishodima na razini modula, kolegija i nastavne jedinice. Svaki ishod na nižoj programskoj razini se uklapa u šire izlazne ishode kojima student ovlada uspješnim završavanjem cjelokupnog programa.

Cjelovit prikaz  modela i pristupa u izradi kurikuluma usmjerenog na kompetencije prikazan je u priručniku Planiranje kurikuluma usmjerenoga na kompetencije u obrazovanju učitelja i nastavnika  koji se nalazi na ovoj stranici  u PDF-formatu.

Pripremila  Vlatka Domović

Izvor:

1. Vizek Vidović, V. (ur) (2009) Planiranje kurikuluma usmjerenog na kompetencije učitelja i nastavnika, Zagreb, Filozofski fakultet

Korisni linkovi:

• Tuning – opća brošura (hrvatski)
• Akcijsko istraživanje kao pristup razvoju kurikuluma
• Kurikulum u visokom obrazovanju za društveni razvoj (PPT)
• Razvoj kurikuluma (PDF)

Preporučena literatura:

1. Bamber, R., Trowler, P., Saunders, M. i Knight, P. (2009) Enhancing Learning, Teaching, Assessment and Curriculum in Higher Education, Buckingham: SRHE i Open University Press.
2. Divjak. B. (ur.) (2008) Ishodi učenja u visokom školstvu, Varaždin: TIVA i FOI
3. Selldin, P. i Miller, J. E. (2009) The Academic Portfolio, San Francisco, Wiley
4. Toohey, S. (2000) Designing courses for higher education, Buckingham: SRHE i Open University Press.
5. Wolf, P., Hughes, J. C. (2008) Curriculum Development in Higher Education: Faculty-Driven Processes & Practices: New Directions for Teaching and Learning, San Francisco: Jossey Bass.