Na to pitanje nema jedinstvenog odgovora budući da su individualne razlike među studentima velike i različiti studenti mogu biti motivirani tijekom studija različitim činiteljima. Studenti mogu učiti za neki kolegij zato jer ih to vodi određenom cilju (diplomi), zato što taj kolegij izabire i najbolji prijatelj, zato što ih otprije zanima to područje i žele postati kompetentni u njemu, zato što im je ocjena iz kolegija važna za privremeno zaposlenje, ili zato što naprosto vole učiti nove stvari. Nemotiviranost za učenje može isto tako imati različite uzroke od kojih neki mogu biti povezani s ličnošću studenta, njegovim interesima, ciljevima, percepcijom zadatka, a drugi mogu biti povezani s ličnošću nastavnika, njegovim stavovima, načinom poučavanja i organizacijom okoline za poučavanje i učenje. Motivacija za učenje može ovisiti i o fazi studiranja u kojoj se student nalazi, na početku, sredini ili na kraju studija. Rezultati nekoliko istraživanja pokazuju kako studenti smatraju da ih za učenje najviše motiviraju sljedeći činitelji: nastavnikov entuzijazam, relevantnost gradiva, jasna struktura kolegija, primjerena težina zadataka, aktivna uključenost u nastavu, raznolikost sadržaja i metoda poučavanja, dobar odnos između nastavnika i studenta te upotreba konkretnih i razumljivih primjera. Iz nastavnikove perspektive pitanje motivacije za učenje i studiranje može se preoblikovati u pitanje kako stvoriti uvjete za poticanje studenata na one aktivnosti koje će pridonijeti realizaciji njihovih potencijala u određenom akademskom području.
Kao najčešći psihološki činitelji motivacije za učenje navode se ciljevi, uvjerenja, vrijednost zadatka, težina zadatka, očekivanja uspjeha te temeljne potrebe. Razmatranje uloge temeljnih potreba polazište je i u ovom tekstu. Maslow je (1964) postavio motivacijsku teoriju prema kojoj je ljudsko ponašanje motivirano temeljnim potrebama. Maslow govori o dvije skupine potreba. U prvu skupinu ulaze potrebe deficita: potrebe za opstankom, sigurnošću, pripadnošću. U drugu skupinu ulaze potrebe rasta, i to: potreba za ugledom i postignućem te ostvarenjem vlastitih potencijala. Odnos između te dvije razine potreba je hijerarhijski. Tek kada su potrebe deficita zadovoljene, student je spreman ili motiviran usmjeriti se učenju. Primjerice u okolini u kojoj su prisutni nepovoljni mikroklimatski uvjeti za učenje i praćenje nastave (slabo osvjetljenje, jaka vanjska buka, niska temperatura ili prenatrpanost u dvorani) u prvi plan će izbiti potreba za fizičkim samoodržanjem. Činitelji koji mogu pridonijeti izbijanju tih potreba u prvi plan mogu biti izazvani i vanjskim neakademskim okolnostima, primjerice bolešću u obitelji, nezaposlenošću roditelja i sl., koje dovode do osjećaja životne ugroženosti i nesigurnosti.
Premda potrebe samoočuvanja nisu izravno povezane s motivacijom za učenje treba imati na umu da je njihovo zadovoljenje preduvjet da se student usmjeri na učenje. U tablici 1. prikazani su činitelji koji ugrožavaju fiziološku ravnotežu u organizmu i postupci za zadovoljenje te potrebe u obrazovnom okruženju.
Tablica 1.
Izvori fiziološke ugroženosti: | Postupci za uspostavu fiziološke ravnoteže: |
|
|
Uz činitelje koji ugrožavaju fiziološki opstanak u obrazovnoj okolini, djeluju i činitelji koji pridonose psihološkoj nesigurnosti. Nedostatak jasnih informacija izaziva kognitivnu nejasnoću, preteški ili prelagani zadaci izazivaju kognitivnu neravnotežu. Kognitivna nejasnoća kod studenta stvara doživljaj zbunjenost i dezorijentiranost, preniska kognitivna pobuđenost dovodi do osjećaja zamora i dosade, a previsoka kognitivna pobuđenost izazva emocionalnu napetost te dovodi do anksioznosti, straha od neuspjeha i osjećaja bespomoćnosti. Nastavnički postupci koji pridonose uspostavi psihološke sigurnosti prikazani su u tablici 2.
Tablica 2.
Postupci za smanjenje psihološke nesigurnosti i kognitivne neravnoteže |
KOGNITIVNA NEJASNOĆA
|
NISKA KOGNITIVNA POBUĐENOST
|
PREVISOKA KOGNITIVNA POBUĐENOST
|
Potreba za pripadnošću i uvažavanjem od drugih snažan je motivator mnogim studentima, posebno onima koji su na početku studija i nemaju još razvijenu socijalnu mrežu podrške. Osjećaj usamljenosti i izoliranosti ozbiljna je prepreka usmjeravanju na učenje i akademsko postignuće. Stoga je važno da nastavnici kreiraju takvu klimu u nastavi koja će podupirati stvaranje pozitivnih odnosa među studentima kao i između studenata i nastavnika. Postupci za stvaranje pozitivne nastavne klime prikazani su u tablici 3.
Tablica 3.
Potreba za pripadnošću i uvažavanjem Nastavnički postupci koji pridonose zadovoljavanju potrebe za prihvaćanjem i uvažavanjem jesu:
|
Potreba za postignućem u literaturi se opisuje s pomoću pojmova očekivanja, vrijednosti cilja i percepcije težine zadatka. Student koji očekuje da ima sposobnosti za određeni zadatak, vidi osobnu svrhu ili vrijednost u ostvarenju cilja učenja te mu se čini da zadatak nije previše težak, imat će i izraženu motivaciju za učenjem. Nastavnički postupci koji pridonose realizaciji te potrebe prikazani su u tablici 4.
Tablica 4.
Potreba za postignućem i kompetencijom Nastavnički postupci koji pridonose zadovoljavanju potrebe za postignućem i kompetencijom
|
Potreba za samoostvarenjem i autonomijom obuhvaća koncepte kao što su smislenost i relevantnost učenja, jasnoća ciljeva, doživljaj vlastite kompetencije, mogućnost kontrole nad učenjem, mogućnost izražavanja vlastite kreativnosti. Glavne nastavničke strategije kojima se potiče osjećaj kompetentnosti i autonomije u učenju prikazane su u tablici 5.
Tablica 5.
Potreba za samoostvarenjem i autonomijom Nastavnički postupci koji pridonose zadovoljavanju potrebe za prihvaćanjem i uvažavanjem jesu:
|
Promatramo li dinamiku motiva studenta u vremenskoj perspektivi izvedbe nastave onda je važno:
na početku nastave usmjeriti se na motivacijske činitelje povezane s osjećajem fizičke sigurnosti te pripadnosti i uključenostitijekom nastave usmjeriti se na potrebe za kognitivnom jasnoćom i pobuđenošću te ih kombinirati sa zadovoljavanjem potrebe za postignućem i priznanjemu fazi završetka nastave usmjeriti se na potrebe samoostvarenja za postizanjem kompetencije i autonomije.
Pripremila Vlasta Vizek Vidović