Motivacija

Kako motivirati studente za učenje?

Na to pitanje nema jedinstvenog odgovora budući da su individualne razlike među studentima velike i različiti studenti mogu biti motivirani tijekom studija različitim činiteljima. Studenti mogu učiti za neki kolegij zato jer ih to vodi određenom cilju (diplomi), zato što taj kolegij izabire i najbolji prijatelj, zato što  ih otprije zanima to područje i žele postati kompetentni u njemu, zato što im je ocjena iz kolegija važna za  privremeno zaposlenje, ili zato što naprosto vole učiti nove stvari. Nemotiviranost za učenje može isto tako imati različite uzroke od kojih neki mogu biti povezani s ličnošću studenta, njegovim interesima, ciljevima, percepcijom zadatka, a drugi mogu biti povezani s ličnošću nastavnika, njegovim stavovima, načinom poučavanja i organizacijom okoline za poučavanje i učenje. Motivacija za učenje  može ovisiti i o  fazi studiranja u kojoj se student nalazi, na početku, sredini ili na kraju studija. Rezultati nekoliko istraživanja pokazuju kako studenti smatraju da ih za učenje najviše motiviraju sljedeći činitelji: nastavnikov entuzijazam, relevantnost gradiva, jasna struktura kolegija, primjerena težina zadataka, aktivna uključenost u nastavu, raznolikost sadržaja i metoda poučavanja, dobar odnos između nastavnika i studenta te upotreba konkretnih i razumljivih primjera. Iz nastavnikove perspektive pitanje motivacije za učenje i studiranje može se  preoblikovati u pitanje kako stvoriti uvjete za poticanje studenata na one aktivnosti koje će pridonijeti realizaciji njihovih potencijala u određenom akademskom području.

Motivacija za studiranje i temeljne potrebe

Kao najčešći psihološki činitelji motivacije za učenje navode se ciljevi, uvjerenja, vrijednost zadatka, težina zadatka, očekivanja uspjeha te temeljne potrebe. Razmatranje uloge temeljnih potreba polazište je i u ovom tekstu. Maslow je (1964) postavio motivacijsku teoriju prema kojoj je ljudsko ponašanje motivirano temeljnim potrebama. Maslow govori o dvije skupine potreba. U prvu skupinu ulaze  potrebe deficita: potrebe za opstankom, sigurnošću, pripadnošću. U drugu skupinu ulaze potrebe rasta, i to: potreba za  ugledom i postignućem te ostvarenjem vlastitih potencijala. Odnos između te dvije razine potreba je hijerarhijski. Tek kada  su potrebe deficita zadovoljene, student je spreman ili motiviran usmjeriti se učenju. Primjerice u okolini u kojoj su prisutni nepovoljni mikroklimatski uvjeti za učenje i praćenje nastave (slabo osvjetljenje, jaka vanjska buka, niska temperatura ili prenatrpanost u dvorani) u prvi plan će izbiti potreba za fizičkim samoodržanjem. Činitelji koji mogu pridonijeti izbijanju tih potreba u prvi plan mogu biti izazvani i vanjskim neakademskim okolnostima, primjerice bolešću u obitelji, nezaposlenošću roditelja i sl., koje dovode do osjećaja životne ugroženosti i nesigurnosti.

Potrebe samoočuvanja: uspostava fiziološke i psihološke ravnoteže i sigurnosti

Premda potrebe samoočuvanja nisu izravno povezane s motivacijom za učenje treba imati na umu da je njihovo zadovoljenje preduvjet da se student usmjeri na učenje. U tablici 1. prikazani su činitelji koji ugrožavaju fiziološku ravnotežu u organizmu i postupci za zadovoljenje te potrebe u obrazovnom okruženju.

Tablica 1.

Izvori fiziološke ugroženosti: Postupci za uspostavu fiziološke ravnoteže:
  • umor / bolest
  • glad / žeđ
  • vidni / slušni napor
  • osjećaj vrućine/hladnoće
  • osjećaj prenatrpanosti u učionici
  • dnevni raspored nastave s odgovarajućim stankama
  • dostupnost hrane i tekućine
  • prikladna ekologija radnog prostora (prikladno osvjetljenje, ugodna mikroklima, dovoljno prostora i ergonomski namještaj u predavaonici)

 

Uz činitelje koji ugrožavaju fiziološki opstanak u obrazovnoj okolini, djeluju i činitelji koji pridonose psihološkoj nesigurnosti. Nedostatak jasnih informacija izaziva kognitivnu nejasnoću, preteški ili prelagani zadaci izazivaju kognitivnu neravnotežu. Kognitivna nejasnoća kod studenta stvara doživljaj zbunjenost i dezorijentiranost, preniska kognitivna pobuđenost dovodi do osjećaja zamora i dosade, a previsoka kognitivna pobuđenost izazva emocionalnu napetost te dovodi  do anksioznosti, straha od neuspjeha i osjećaja bespomoćnosti. Nastavnički postupci koji pridonose uspostavi psihološke sigurnosti prikazani su u tablici 2.

Tablica 2.

Postupci za smanjenje psihološke nesigurnosti i kognitivne neravnoteže

KOGNITIVNA NEJASNOĆA
Smanjenju kognitivne nejasnoće pridonose sljedeći nastavnički postupci:

  • razrađeni izvedbeni plan kolegija (silabus)
  • dostupnost informacija o kolegiju na internetskim stranicama
  • jasne upute za rad
  • ujednačeni i jasni kriteriji ocjenjivanja
  • mogućnost individualnih konzultacija
  • modeliranje profesionalnog ponašanja
  • jasna organizacija i strukturiranost gradiva.

NISKA KOGNITIVNA POBUĐENOST
Poticanju kognitivne pobuđenosti pridonose sljedeći nastavnički postupci:

  • uporaba emocionalno obojenih termina i metafora za objašnjavanje apstraktnih pojmova
  • uporaba intrigantnih uvodnih pitanja i zadataka predviđanja koji izazivaju radoznalost
  • navođenje ilustrativnih primjera  
  • povremena organizacija grupnih natjecanja uz pravovremenu najavu i pripremu
  • vrednovanje postignuća uz uporabu više elemenata  (povećava prilike za uspjeh makar u pojedinačnom elementu)
  • raznolikost u sadržajima i nastavnim metodama. 

PREVISOKA KOGNITIVNA POBUĐENOST
Nastavnički postupci koji pridonose smanjenju emocionalne napetosti zbog pretjeranosti zahtjeva jesu:

  • uvažavajuće ophođenje sa studentima
  • dosljednost u poštovanju pravila ponašanja
  • upotreba humora i “ledolomaca” u nastavi
  • izbjegavanje javnog izlaganja anksioznih studenata pri ispitivanju
  • primjena metoda suradničkog učenja
  • provjeravanje znanja i vještina različitim metodama                                
  • upućivanje na psihološko savjetovanje kod težih anksioznih smetnji.

 

Potreba za pripadnošću i uvažavanjem

Potreba za pripadnošću i uvažavanjem od drugih snažan je motivator mnogim studentima, posebno onima koji su na početku studija i nemaju još razvijenu socijalnu mrežu podrške. Osjećaj usamljenosti i izoliranosti ozbiljna je prepreka usmjeravanju na učenje i akademsko postignuće. Stoga je važno da nastavnici kreiraju takvu klimu u nastavi koja će podupirati stvaranje pozitivnih odnosa među studentima kao i između studenata i nastavnika. Postupci za stvaranje pozitivne nastavne klime prikazani su u tablici 3.

Tablica 3.

Potreba za pripadnošću i uvažavanjem

Nastavnički postupci koji pridonose zadovoljavanju potrebe za prihvaćanjem i uvažavanjem jesu:

  • predstavljanje nastavnika i kolegija: predočavanje svrhe rada i objašnjenje ciljeva kolegija i njihovo povezivanje s koristima za studenta
  • planiranje aktivnosti koje omogućavaju međusobno upoznavanje studenata
  • definiranje zajedničkih pravila komunikacije u grupi koje pridonose međusobnom uvažavanju
  • pokazivanje povjerenja u studentove mogućnosti, priznavanje prava na pogrešku
  • otvaranje pitanja i tema koje mogu izazvati nejasnoću i zbunjenost: suočavanje s pogrešnim uvjerenjima, rasprava o očekivanjima koja mogu biti nerealistična
  • uvođenje u rad s pomoću aktivnosti koje omogućuju početni uspjeh koji je podrška osjećaju samopoštovanja
  • primjena humora u svrhu redukcije emocionalne napetosti i straha od ispitivanja.

 

Potreba za postignućem

Potreba za postignućem u literaturi se opisuje s pomoću pojmova očekivanja, vrijednosti cilja i percepcije težine zadatka. Student koji očekuje da ima sposobnosti za određeni zadatak, vidi osobnu svrhu ili vrijednost u ostvarenju cilja učenja te mu se čini da zadatak nije previše težak, imat će i izraženu motivaciju za učenjem. Nastavnički postupci koji pridonose realizaciji te potrebe prikazani su u tablici 4.

Tablica 4.

Potreba za postignućem i kompetencijom

Nastavnički postupci koji pridonose zadovoljavanju potrebe za postignućem i kompetencijom

  • davanje konkretne i specifične povratne informacije o učinku i napredovanju
  • pokazivanje povjerenja u studentove mogućnosti
  • javno pokazivanje da se trud i zalaganje cijene
  • izražavanje visokih očekivanja u vezi studentovih postignuća
  • zadavanje izazovnih zadataka umjerene težine   
  • organiziranje natjecanja s podjednakim izgledima na uspjeh
  • poticanje usporedbe sa samim sobom i s vlastitim napredovanjem, a izbjegavanje usporedbi s drugima
  • upoznavanje s uspješnim modelima (primjeri iz literature ili suvremenici)
  • upotreba suradničkih metoda učenja kako bi se pojačalo aktivno sudjelovanje.

 

Potreba za samoostvarenjem i autonomijom

Potreba za samoostvarenjem i autonomijom obuhvaća koncepte kao što su smislenost i relevantnost učenja, jasnoća ciljeva, doživljaj vlastite kompetencije, mogućnost kontrole nad učenjem, mogućnost izražavanja vlastite kreativnosti.  Glavne nastavničke strategije kojima se potiče osjećaj kompetentnosti i autonomije u učenju prikazane su u tablici 5.

Tablica 5.

Potreba za samoostvarenjem i autonomijom

Nastavnički postupci koji pridonose zadovoljavanju potrebe za prihvaćanjem i uvažavanjem jesu:

  • povezivanje ciljeva kolegija s osobnim ciljevima studenata
  • zadavanje smislenih zadataka i objašnjenje svrhe rada u zadacima
  • rastavljanje dalekih i složenih ciljeva u niz manjih, bližih podciljeva
  • pripisivanje uspjeha zalaganju i sposobnostima, a neuspjeha slabom zalaganju
  • variranje u metodama poučavanja u svrhu poticanja interesa i prilagodbe osobnim stilovima
  • zadavanje zadataka koji se mogu povezati s vlastitim iskustvom uz upotrebu tehnika kao što su simulacije, igranje uloga, rješavanje problema
  • pri oblikovanju zadataka vođenje računa o specifičnim interesima studenata
  • osiguravanje mogućnosti izbora zadataka i metoda rada
  • oblikovanje zadataka u kojima će studenti imati prilike za samostalno planiranje, vođenje aktivnosti te odlučivanje i preuzimanje odgovornosti
  • uvažavanje studentovih primjedbi i sugestija vezanih uz poboljšanje nastave.

 

Motivacijski činitelji i vremenska dinamika poučavanja

Promatramo li dinamiku motiva studenta u vremenskoj perspektivi izvedbe nastave onda je važno:

na početku nastave usmjeriti se na motivacijske činitelje povezane s osjećajem fizičke sigurnosti te pripadnosti i uključenostitijekom nastave usmjeriti se na potrebe za kognitivnom jasnoćom i pobuđenošću te ih kombinirati sa zadovoljavanjem potrebe za postignućem i priznanjemu fazi završetka nastave usmjeriti se na potrebe samoostvarenja za postizanjem kompetencije i autonomije.

Pripremila Vlasta Vizek Vidović

 Izvori:

  1. Alderman, M. K. (2004) Motivation for achievement, Mahwah, NJ: Lawrence Erlbaum.
  2. Elliot, A. J. i Dweck, C. S. (2005) Handbook of motivation and competence, New York: Guilford press.
  3. Alderman, M. K. (2004) Motivation for achievement, Mahwah, NJ: Lawrence Erlbaum.
  4. Vizek-Vidović, V., Rijavec, M., Vlahović-Štetić, V. i Miljković, D. (2003). Psihologija  obrazovanja, Zagreb: IEP VERN.

Korisni linkovi:

Preporučena literatura:

  1. Brown, A. (2002) Motivating students,  London: Routledge.
  2. Henning, M. (2008) Students' Motivation to Learn, Academic Achievement, and Academic Advising, Berlin:  VDM Verlag Dr. Mueller e.K.
  3. Wlodkowski, R. J. (2008) Enhancing Adult Motivation to Learn: A Comprehensive Guide for Teaching All Adults, San Francisco: Jossey-Bass.


Top