- O Sveučilištu
- Studiji i studiranje
- Istraživanje
- Suradnja
- Novosti i press
Posao sveučilišnog nastavnika specifičan je u odnosu na predavače i nastavnike na razinama obrazovanja utoliko što je samostalan u kreiranju sadržaja poučavanja, te i sam sudjeluje svojim istraživačkim radom u proizvodnji spoznaja o kojima poučava. U terminima Maslowljeve teorije potreba to mu pruža širok prostor za samoaktualizaciju, ali s druge strane i visok stupanj odgovornosti za kvalitetu poučavanja i ishode učenja. Profesionalni razvoj sveučilišnog nastavnika uključuje paralelno stjecanje i razvijanje nastavničkih vještina, praćenje razvoja znanstvenog područja i istraživački angažman.
Pitanje uspješnog nastavnika dugo je predmet istraživanja na razini školskih učitelja i nastavnika no danas se zbog važnosti i složenosti sustava visokog obrazovanja sve veći broj istraživača bavi pitanjima vezanim uz pedagoški rad u visokom obrazovanju. Glavne teme koje se proučavaju u tom kontekstu jesu: osobine uspješnog nastavnika, nastavnička uvjerenja o poučavanju, očekivanja prema studentima te mnogostrukost nastavničke uloge.
Studenti na pitanje o tome koje nastavničke osobine osobito cijene najčešće navode sljedećih šest osobina:
Analiza nastavničkog posla pokazala je da sveučilišni nastavnici trebaju razvijati kompetencije u sljedećim područjima:
Nastavnička uvjerenja koja najviše djeluju na to kako će nastavnik poučavati jesu uvjerenja o prirodi poučavanja i sposobnosti učenja.
Uvjerenja o prirodi poučavanja najčešće se prepoznaju kao dilema je li uspješno poučavanje posljedica urođenih dispozicija ili je riječ o vještini koja se može stjecati i unaprjeđivati. Prvo uvjerenje povezano je i sa stavom da je dovoljno biti dobar znanstvenik te da je dobro poznavanje materije dovoljan uvjet za uspješan nastavnički rad. Istraživanja međutim pokazuju da te dvije osobine jesu u pozitivnoj, ali vrlo niskoj korelaciji koja se kreće od 0.1 do 0.2. Drugim riječima dobro poznavanje građe jest nužan preduvjet za kvalitetu nastave, ali ne i dovoljan. Općenito se smatra da neke osobine nastavnika poput otvorenosti, empatije, fleksibilnosti mogu pridonijeti uspješnijoj izvedbi nastave, ali stjecanje složenih nastavničkih vještina može se znatno olakšati posebnom stručnom podrškom. U stjecanju tih vještina ili kako ih neki nazivaju nastavničkih umijeća važnu ulogu ima i razmjena iskustava s kolegama koja je u svijetu uobičajena praksa u smislu zajedničkog planiranja i analize aktivnosti, kolaborativne nastave ili međusobnog povremenog posjećivanja.
Uvjerenja o prirodi učenja odnose se na to je li sposobnost učenja ili kapacitet za učenje fiksan, unaprijed određen ili je riječ o dispoziciji koja se može unapređivati i razvijati stjecanjem različitih strategija učenja. Ta uvjerenja o učenju određuju i nastavnikovu percepciju o tome kako se informacije procesiraju, tj. kako studenti pristupaju učenju.
Istraživanja u tome području pokazala su da se ta različita nastavnička uvjerenja mogu sažeti u dva pristupa poučavanju: jedan je pristup usmjeren na akademsku disciplinu i nastavnika, a drugi na studenta i ishode učenja. U tablici 1. prikazane su osobine ta dva pristupa (prema Ramsden, 1992).
Tablica 1. Dva pristupa poučavanju
| Pristup 1. Poučavanje kao prijenos informacija – poučavanje usmjereno na prijenos sadržaja | Pristup 2. Poučavanje kao poticanje otkrivanja smisla – poučavanje usmjereno na oblikovanje učenikova iskustva |
|
|
Nastavnička očekivanja su pretpostavke o studenskim mogućnostima i postignućima. Većina istraživanja u ovom području provedena su u školskom okruženju, ali autori drže da se rezultati mogu generalizirati i na visokoškolsku razinu. Nastavnik svojim ponašanjem odašilje poruke o tome što očekuje od studenata: načinom formiranja grupa, vrstom zadataka, povratnim informacijama, neverbalnim znakovima odobravanja ili neodobravanja, motivacijskim strategijama, autonomijom koju im dopušta u radu. Uočeno je kako nastavnikova očekivanja mogu imati nepovoljne posljedice za one studente prema kojima nastavnik ima niska očekivanja. Jedan efekt se naziva učinak samoispunjavajućeg proročanstva ili pigmalionski efekt. Eksperimentalno se pokazalo kako učenici prema kojima nastavnici imaju niska očekivanja tijekom školske godine, na kraju godine imaju slabija postignuća od učenika istih sposobnosti prema kojima su nastavnici imali visoka očekivanja. Promatranjem nastavničkih ponašanja u razredu utvrđeno je kako nastavnici učenicima prema kojima imaju niska očekivanja daju manje pohvala za točan odgovor, rjeđe ih prozivaju, manje vremena čekaju na njihov odgovor, postavljaju im manje potpitanja, zaobilaze ih kada se sami javljaju. Na taj način se ti učenici pasiviziraju, gube samopouzdanje, povlače u sebe i odustaju od aktivne uključenosti u razredno učenje.
Druga vrsta nepovoljnog efekta jest fiksiranost na početna očekivanja i nespremnost da se ona mijenjaju premda ponašanje učenika i njegova postignuća govore suprotno od nastavnikovih očekivanja. U podlozi nefleksibilnosti očekivanja nalaze se najčešće duboko ukorijenjeni stereotipi i predrasude prema nekim kategorijama ljudi ovisno o njihovu rodu, etničkoj pripadnosti i socijalnom i kulturnom podrijetlu, religiji i izgledu.
Što može poduzeti nastavnik da smanji takve nepovoljne učinke svojih niskih očekivanja prema određenim studentima?
Pokazivanje visokih očekivanja prema studentima kao skupini važan je činitelj njihove motivacije za učenje. Nastavnik može pokazivati visoka očekivanja u nastavi:
Tijekom izvedbe nastave studenti mijenjaju svoj odnos prema gradivu postupno izgrađujući razumijevanje i vještine potrebne za primjenu stečenih znanja. Taj se razvoj od ovisnosti do autonomije u učenju može poticati i nastavničkim ponašanjem koje je primjereno pojedinoj fazi studentskog učenja. Dinamika promjene nastavničke uloge tijekom poučavanja prikazana je u tablici 2.
Tablica 2. Faze razvoja samostalnosti u učenju i uloga nastavnika (1991)
| Faza | Student | Nastavnik | Primjer |
| 1. | Ovisan | Autoritet, trener | praćenje s neposrednom povratnom informacijom, vježbanje; informativno predavanje; prevladavanje nedostataka i otpora |
| 2. | Zainteresiran | Motivator, voditelj | inspirativno predavanje i vođena diskusija; postavljanje ciljeva i određivanje strategije učenja |
| 3. | Uključen | Facilitator | olakšavanje diskusije u kojoj nastavnik i student sudjeluju ravnopravno; seminar; grupni projekti |
| 4. | Samoreguliran | Savjetnik | praksa (stažiranje, npr.), individualni rad ili samoregulirana studijska grupa |
Višestrukost i složenost zahtjeva može pridonijeti i smanjenju kvalitete izvedbe te stanju psihološkog stresa i sagorijevanja. Događa se da pritisci za znanstvenim napredovanjem i kvalitetom znanstvene proizvodnje naruše kvalitetu znanstvenog rada. Posebice valja naglasiti činjenicu da većina sveučilišnih nastavnika, osim onih s nastavničkih fakulteta, ulazi u nastavu nepripremljena za pedagoški rad i to s vrlo zahtjevnom i heterogenom populacijom studenata koji su ponekad gotovo njihovi vršnjaci. Uz to valja spomenuti i ubrzani razvoj obrazovne tehnologije čija upotreba postaje dio standardne izvedbe nastave za čiju primjenu većina nastavnika nije dovoljno osposobljena. Upravo stoga na sveučilištima jačaju stručna središta u kojima sveučilišni nastavnici mogu dobiti podršku u stjecanju nastavničkih vještina, primjeni informacijske tehnologije i savjete u rješavanju konkretnih osobina.
Pripremila Vlasta Vizek Vidović
